Und wir werden die Maschinen für uns weinen lassen

„Sinteza je to trenutačnog stanja rumunjskog društva, istodobno puna sarkazma i nade“, tako je Jan ­Koneffke okarakterizirao pjesme Claudija Komartina. Dvojezična zbirka odabranih pjesama u širokom vremenskom luku pripovijeda o teškoćama jednog društva u nadvladavanju vlastite totalitarne prošlosti. Rijetko je koja poezija uspjela na tako mučan način izraziti vegetiranje jednog društva koje stagnira i ne želi se suočiti s problemima. U ciklusu „Tatica“  sin takvo stanje opisuje rečenicom „Pokopala ga je obiteljska povijest“: krezubi despot leži na umoru, okružen ljubavlju-mržnjom obitelji koja je oduvijek priželjkivala njegovu smrt, ali ga sada ne može ni ostaviti na miru niti mu dati da umre. U ciklusu „Prevelika doza“ vlastite želje i nade poput tupih panjeva strše iz stanja omamljenosti lijekovima. Komartinovi likovi polagano razbijaju kolektivnu izolaciju pojedinca, dopuštajući sebi sjećanja i osjećaje, prijateljstva i smijeh.

Dvojezična zbirka pjesama Und wir werden die Maschinen für uns weinen lassen [Strojevi će zbog nas proplakati] Claudija Komartina objavljena je u lirskoj biblioteci tradukita poezio kod izdavača Edition Korrespondenzen iz Beča. Njemačke prijevode (probni ulomak) potpisuje Georg Aescht.